Osnovna škola Savski Gaj Zagreb

Sportska ekipa OŠ Savski gaj ove je godine postigla izvrsne rezultate. Djevojčice do 6. razreda bile su druge u državi u košarci,  djevojke do osmog bile su četvrte u državi u badmintonu, a mladići do osmog razreda bili su četvrti u Zagrebu u futsalu.

Kibic sam. Ne navijam za neke velike klubove ni za hrvatske sportske klubove nego za klince iz naše škole. Oni postižu nevjerojatne sportske rezultate, igraju se i druže. U muškim sportovima izmjenjuju se nevjerojatna radost i bijes, u ženskim sportovima radost i suze. Trenutci kad Matea, nakon plača zbog nedovoljno dobre igre, uzme loptu i zabije koš jedna na pet kojim dovede školu u finale državnog prvenstva u košarci do šestog razreda ili kad Eva svojim koševima u finalu preokrene rezultat pa nakon toga protivnice pogađaju sve, a naše ništa, ne daju se opisati. Umjesto sreće što su druge u Hrvatskoj dolazi tuga koju ne možemo racionalizirati. Vrijedi doživjeti i dječje emocije  kad Emanuel obrani odlučujući penal i time plasira futsal ekipu 7. i  8. razreda u polufinale prvenstva Zagreba.

Ti su klinci svakakvi učenici, neki izvrsni, a nekima ne ide ni pristojno ponašanje na hodnicima ili tijekom nastave, ali kad igraju za školu, daju sve od sebe i proživljavaju jake emocije. Nisam pratio badminton jer naprosto nisam znao za natjecanja. Odlazio sam vikend za vikendom u dvorane zagrebačkih osnovnih i srednjih škola na utakmice raznih uzrasta i raznih sportova. To je kulminiralo i odlaskom na Državno prvenstvo školskih sportskih društava Republike Hrvatske u košarci u Vinkovce i mogu potvrditi da se nakon svega toga osjećam ponosno iako nisam u tome imao nikakvu ulogu, osim ako je biti kibic neka uloga.

Čestitke voditelju sportskog društva Damiru Validžiću na osmišljavanju slobodnog vremena, ranom prepoznavanju talenata i vođenju učenika koji će zasigurno neke od ovih trenutaka pamtiti cijeli život. Ove godine je imao i roditeljsku pomoć. Uz njega na košarkaškoj klupi  sjedila je i Evina mama, Korana Longin Cvitan, jedna od najboljih hrvatskih košarkašica ikad. Postigli su finu sinergiju i doveli cure do finala.  Jedino što nam je ove godine nedostajalo bili su navijači. Uz bolju organizaciju i to se može poboljšati kako bi nas bilo više od tek nekoliko profesora, vrlo malo učenika i roditelja svih tih klinaca kojima treba zahvaliti na njihovom entuzijazmu.

Detalji s natjecanja su na poveznici.

Igor Despot, profesor povijesti